srijeda, 10.09.2008.

Evo ja sam kk.
Ne bas najbolje fali mi full moj decko.
Tako da sam luda.
Neznam kako cu bez njega sad kad nije tu.
Uglavnom tesko je full.
E da ovaj ponedjeljak nam je bilo tocno
2 mjeseca hehe...
Super mi je snjim u vezi...
On mi je sve na ovom svjetu...
A vidise da sam zalubljena...
Ovo nam je vec 4 god da se opet
petljamo ah ludnica...
Heh iako nismo mislili ove god imat nis,
ali vidise doslo je do promjene...
LoL...
Eto to je to...
Ako se sjetim jos cega napisem naravno..

subota, 16.08.2008.

Ljubavi full mi falis....
Jedva cekam da dodes u Rijeku...
Ajme kako cemo se zabit...
Ko stoke...
Ko ja prekjucer...
Dobro ja bas ne toliko...
Ma glavno je da ti dodes...
Jer nemogu izdrazat da si toliko
daleko od mene ...
Slusam svaki dan ziku koja te posjeca na
nas dvoje....
...LoL....
Zelim da znas da te volim sve ove 3 god
i nadam se da ce to potrajat...
Jer mislim da necu nikad nac nekog poput
tebe...
Zelim da znas koliko te volim....
Da znas da bi sve dala za tebe...
Da ako je potrebno da ja dodem kod tebe...
Samo da smo zajedno....
Atrej volim te svim mojim srcem...
Pusa

subota, 09.08.2008.

Ljubavi znaj da mi je svaki trenutak
bio ljep s tobom. Zato jedva cekam
da se ponovno vidimo i da svaku min
budemo zajedno. Jedino mi je krivo sta
si tako daleko od mene. Nemogu zamislit
kako cu tako dugo bez tebe.
Srce me boli...
Neznam sta da radim...
Toliko mi falis...
Dio mene je tamo kod tebe...
Kao sta je dio tebe tu kod mene....
Ali samo znaj da te jako volim
i da cu te cekati koliko god bude
trebalo....


Atrej volim te ljubavi moja!!!!
Pusa

Volim oci tvoje
volim pogled tvoj
jedino sto zelim
da si samo moja.



Kada sam otisao sa srakan,
je dio mene ostao tam,
Kod tebe jer znam,
da bez tebe nisam normalan.
Ali jedva cekam da te zagrlim
Polizem po faci da se mi nasmijes
I zagrlim da ti kazem volim te.



Gorim v ognju
najinih teles
s pogledom
bozas me
za boke me drzis
z jezikom drazis me...
V meni si...
Utripava v enem gibu,
ki se konca
v bozanski
ekstazi
za
oba
...
to je ta



Ce besede so lahko globoke.
Ce gore lahko so neskoncno visoke,
nihce ne more mi govoriti,
da v nedogled mogoce ni ljubiti.
Zdi se mi, da lahko bi bre kril poletel,
naravnost tja, kjer si doma.
Moj dom je tvoj objem.
Moj dom je toplina tvojega nasmeha.
Zivim za ta trenutek s tabo.
Vem, da v mislih vedno z mano si,
srce vedno zaspi,
nasmeh le s tabo zazari.
Tvoja edina naloga je,
da za vedno zapomnis si, da
LJUBIM TE!!!!

subota, 05.07.2008.

BITI ZALJUBLJEN JE VELIKI RIZIK....
JER NIKADA NE MOZEMO U POTPPUNOSTI BITI SIGURNI
JESU LI OSJECAJI OSOBE U KOJU SMO ZALJUBLJENI ISTI....
a onda usto sve ceste su i suze....
MA NE RISKIRAJTE UZIVAJTE DOK MOZETE
A ZA LJUBAV IMA VREMENA....:)

I najzaljubljeniji se nakon pucanja veze oporavljaju najviše dva i pol mjeseca,
iako nakon prekida očekuju da će patiti dvostruko dulje.Ljudi se od prekida romantične
veze oporavljaju mnogo brže nego što očekuju, pokazala je studija provedena na
sveučilištu Northwestern. Znanstvenici su devet mjeseci promatrali 70 studenata
koji su u vezi bili najmanje dva mjeseca. Oni čija je veza u međuvremenu “pukla”,
morali su nakon prekida predvidjeti kako će se osjećati tijekom sljedećih tjedana.
Velika većina njih precijenila je svoju nesreću, predviđajući da će patiti još mjesecima.
Najneutješnijima su se smatrali oni koji su “dobili nogu” te oni koji su bili najzaljubljeniji.
Ipak, svima je trebalo jednako dugo da se potpuno oporave od slomljenog srca - u prosjeku
deset tjedana, dvostruko kraće nego što su očekivali.
- To je vjerojatno zato što su ljudi mnogo otporniji nego što misle. Često ne shvaćaju
koji im psihološki obrambeni mehanizmi stoje na raspolaganju, no bez teškoća se
njima služe. Nakon prekida ljudi se usredotoče na partnerove mane, čak i one
koje su im se u doimale simpatičnima. Zato lakše podnose kraj ljubavne veze.

But something happened
For the very first time with you
My heart melts into the ground
Found something true
And everyone's looking round
Thinking I'm going crazy

But I don't care what they say
I'm in love with you
They try to pull me away
But they don't know the truth
My heart's crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open

Trying hard not to hear
But they talk so loud
Their piercing sounds fill my ears
Try to fill me with doubt
Yet I know that the goal
Is to keep me from falling

But nothing's greater
Than the rush that comes with your embrace
And in this world of loneliness
I see your face
Yet everyone around me
Thinks that I'm going crazy, maybe, maybe

But I don't care what they say
I'm in love with you
They try to pull me away
But they don't know the truth
My heart's crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open

And it's draining all of me
Oh they find it hard to believe
I'll be wearing these scars
For everyone to see

But I don't care what they say
I'm in love with you
They try to pull me away
But they don't know the truth
My heart's crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love

I love you more than all the stars in the sky.
I love you more as each moment passes us by.
I love you more with every breath I take.
I love you more with each promise we make.

I need you like a flower needs the rain.
I need you for you can wash away my pain.
I need you more each day
I need you for you are so wonderful, in every single way.



I miss you more than ever now.
I miss you because I really need you somehow.
I miss you and your touch.
I miss you for to me, you mean so much.



I want you to caress my lips the way you always do.
I want you to look into my eyes and see my love for you.
I want you to hold me close to your heart.
I want you to know that I love you, need you, miss you, and want you
And I have for every single moment, right from the start.

nedjelja, 01.06.2008.

Mislim sta sve pisu za nas emote. Jebote mislim stvarno.
Procitajte malo. Odoh ja pozz.Pusa

Hikikomori je japanska subkultura s kojom je sociolog Igor Filajdić usporedio EMO jer je i u japanskoj varijanti riječ o zatvorenim mladima.

- Termin Hikikomori u prijevodu znači zatvorena soba, mladi se povlače, ne komuniciraju s roditeljima i okolinom. Tako izražavaju svoj bunt prema svemu što se događa - objašnjava Filajdić i dodaje kako je jednako ponašanje vidljivo i kod emovaca. Tehnološka revolucija uzima žrtve, čemu pridonose internet i televizija.

- Sve manje postoji zdrave komunikacije. Primjerice, u kafiću na kavi sjedi društvo u kojemu su dvojica zauzeta mobitelom, jedan sluša glazbu, a četvrti radi nešto sasvim drugo. Komunikacija je svedena na minimum. Mislim da se kroz EMO zapravo mladi nose sa svojim problemima - kaže.

- Među takvom skupinom ljudi očito je više različitih grupa; od onih koji se pokušavaju identificirati kroz nešto zajedničko pa do najgoreg, a to je shizofrenija. Kod onih kod kojih je takvo ponašanje ozbiljno, može biti riječi o ranim znacima shizofrenije. Sve mi nalikuje depresivnom poremećaju ličnosti i roditelji bi trebali obratiti pažnju - Kaže psihoterapeut Milan Košuta. Na pitanje je li takvo ponašanje prirodno, objašnjava da nema ponašanja koje nije prirodno, ali da je EMO bolan izbor.

Ja sam ružan i može mi govoriti tko god što hoće. Ja znam da je tako. Ružan sam si otkad znam za sebe i tako sam mislio kad sam imao pet godina - počinje svoju priču Krešo, 20-godišnjak kojemu kosa prekriva veći dio lica, i jednakim tonom nastavlja govoriti o “svom ružnom licu i užasnom tenu, odlascima dermatologu”, ali i zaključuje kako njemu ionako ništa ne može pomoći.

Krešo nije tinejdžer kojega muče tek pubertetske akne. On je pripadnik subkulture EMO, sve raširenije u Hrvatskoj. Nije riječ toliko o pokretu koji definira glazba, politički ili kakvi drugi stavovi. Emeri su, objašnjava Krešo, usamljeni, ružni, nesretni, kosom skrivaju lice, kad hodaju gledaju u pod, plaču, naviknuti su na vrijeđanje okoline jer znaju da su bezvrijedni, imaju suicidalne misli...

Naziv je kratica od engleske riječi “emotional”, što znači emotivan, zbog čega ih, potvrđuje Krešo, ostali često nazivaju plačljivcima, kukavicama, gayevima... Ako ga netko napadne, kaže Krešo, emer ili emovac, kako se nazivaju, neće se niti braniti.

On je, kaže, oduvijek bio izrazito emotivna osoba. Svjestan je da svi ljudi imaju emocije, no razlika je što ih emovci pokazuju. Još preciznije, oni ih doslovno žive, i to prije svega “negativne” emocije koje najčešće usmjeravaju sami protiv sebe. Pokret je počeo u Americi 80-ih, a inspiracija su bili depresivni tekstovi pjesama bendova poput My Chemical Romance, The Used, Funeral for the friend. To je i Krešina fonoteka. Zapravo, samo njezin dio.

- Kod mene je počelo u biti s grungeom. Kurt Cobain i tekstovi Nirvane jednako su depresivni kao i EMO glazba. Svjestan sam da nije najpametnije da depresivan čovjek sluša depresivnu glazbu, ali kad sam otkrio EMO, kao da sam imao opravdanje za svoje stanje i razmišljanja. EMO dopušta da budeš sam sebi ružan, nesretan i usamljen, dopušta da slušam tužnu glazbu - nastavlja svoju priču i u tom se trenutku nasmije jer je u kafiću u kojem smo sjedili upravo počela svirati pjesma “Hero” Enriquea Iglesiasa.

- Evo ga, to je to, to je EMO, to su riječi, emocije - kaže.

- Ali to je Iglesias. Pjesma je lijepa, bila je megahit, možeš pomisliti na staru ljubav, ali to je pop koji pjeva preplanuli Španjolac. Što je tu depresivno - pitamo ga.

Nije stvar, kaže, samo u pjesmi. Iako je on i na film “Fantom u operi” plakao tri dana.

- Ja sam oduvijek nesretan, imam problema u različitim, zapravo u svim područjima života, i to otkad znam za sebe. Ne bih govorio o njima, ali EMO pokret dopušta izraziti te negativne emocije i tugu - otkriva mladi Zagrepčanin. U tom trenutku, kafićem u širem zagrebačkom centru zaorio se hit iz filma “Titanic”. Nije niti morao reći, pogled je bio dovoljan. I sladunjava pjesma Celine Dion pokrenula je emocije. Glazbeni dio EMO priče odlučili smo ostaviti po strani.

- Osim muzike koju slušaju emeri, svidio mi se i njihov stil odijevanja. Prugice i kockice su zaštitni znak emera - objašnjava pokazujući znojnice crno-bijelog, kockastog uzorka na svojim zglobovima.

- Ali, ne mora se nitko posebno oblačiti da bi bio EMO - nastavlja. Uostalom, kaže, emeri vole šarene stvari i zato ih većina, kad ih vidi, smatra homoseksualcima.

- Nemam ništa protiv gay ljudi. Naprotiv. Ali ja sam heteroseksualan. No, kad me vide, pogotovo skinheadsi... Uh... Emere svi mrze jer nas vide kao slabiće, a skinsi pogotovo. Jednom me jedan zaustavio i pitao kuda idem. Rekao sam da se idem naći s curom. A on će na mene da jesam li gay. Pa kako sam gay ako sam ti rekao da se idem naći s curom - prepričava s osmijehom Krešo dok pored njega sjedi njegova djevojka Martina.

Zajedno su sedam mjeseci, ona nije emerica i na Krešine odgovore kojima opisuje vlastito nezadovoljstvo, a sebe kao ružnog, plavokosa srednjoškolka vrti glavom.

- Izgled mi je potpuno nevažan. Zaista nije važno kako tko izgleda, pogotovo ako ti je prijatelj ili ako ga voliš. On za mene nije EMO, nije bitno koji stil i trend slijedi, on je za mene Krešo. A i mislim da pretjeruje kad je riječ o izgledu - iskreno će Martina na čije riječi Krešo reagira emerski.

- Ma, meni uopće nije jasno što ona radi sa mnom! Mislim, pa pogledajte je, ona je predivna, a na meni baš ništa ne valja - protestira. Unatoč njegovoj reakciji, i ma koliko bio nesretan i mrzio sebe, očito je da je itekako zaljubljen.

- Jako sam sretan s njom. Mislim, i dalje ne shvaćam što ću joj ja, ali Martina mi jako puno znači. Pustio sam kosu, ali sam joj pokazao kako sam izgledao kad sam imao kratku. Pokazao sam joj tu sliku... Joj! Ona je tako lijepa i mislio sam radi nje nešto napraviti sa svojim tijelom, ako je to uopće moguće - priča Krešo dok mu na mobitel dolazi poruka. Kaže da neće pogledati tko mu piše jer mu vjerojatno stiže poruka od telefonskog operatera. Prijatelje, tvrdi, nema.

- Tko bi mene želio za prijatelja - ironičan je.

- Ima, ima prijatelje. Pa kad je super, samo što on misli da nikome nije prijatelj i da što će on nekome biti prijatelj. A znam toliko ljudi koji ga vole i smatraju prijateljem - odgovara Martina na čije riječi ovaj put Krešo odmahuje glavom. Filozofija je emera, naime, da njih nitko ne želi pa nemaju ni prijatelje. Komunciraju li uopće međusobno?

- Okupljamo se uglavnom na MySpaceu. Tamo je jako puno emera. U blogovima nailazimo na emere, ljudi se povjeravaju i pišu o svojim emocijama. Imam tako jednu EMO prijateljicu koja živi u Rijeci, a znamo se preko Spacea i nalazimo se na internetu - opisuje Krešo kojega Martina potom podsjeća na prijatelje koje ima te na prijateljice, također emerice. Uostalom, upoznali su se na rođendanu jedne od njih.

- Moja prijateljica iz razreda, koja je ujedno i njegova prijateljica, slavila je rođendan i tamo smo se upoznali. Zapravo se toga i ne sjećam, osim da smo se odjednom našli na nekakvom trampolinu na tom tulumu i počeli pričati o formuli 1. Mjesec dana kasnije dobila sam od njega poruku i već u drugoj je pisalo kako je on EMO. I malo po malo, i evo nas - priča Martina. Oboje poznaju još emera, posebice djevojaka, te objašnjavaju kako im se u zadnjih nekoliko godina broj povećao na više stotina samo u Zagrebu.

Krešo kaže kako ne postoji mjesto na kojem se emeri sastaju, jer emeri su sami. No, za EMO djevojke koje poznaje Krešo srčano dodaje da mu “nije zapravo jasno što je njima jer odlično izgledaju i lijepe su”. Na naš komentar da netko možda tako i njega doživljava, opet odmahuje rukom.

Priznaje da je nezadovoljstvo izgledom zapravo samo opravdanje kako bi većina emera imala razlog za autodestruktivno ponašanje. Problem je negdje sasvim drugdje i daleko konkretniji. Krešo ipak misli kako sa “30 godina neće biti EMO, ovako se oblačiti i ponašati”. Završio je srednju školu i upisao tečaj za web dizajn.

- Dobio sam ponudu za posao. Plaća je bila pet tisuća kuna. Ali kud ću ja ovakav. Ma, ni na novac se ne furam. Moram se prvo srediti. Upisati faks, želim ići na promet i mislim da će onda sve biti drukčije - objašnjava emer koji teško, ali ipak priznaje vlastiti napredak. Uostalom, i EMO pokret, kaže, za nekoliko godina vjerojatno više neće postojati. U trendu će biti neka druga subkultura i mi ćemo, kaže, ovako razgovarati s nekim drugim klincem.

Kako god, EMO pokret ipak svi ne doživljavaju tako bezazlenim, ponajviše zbog depsresivnog stava koji propagiraju, pa se na internetu već razvio “anti EMO” pokret o kojemu Krešo ne zna mnogo. Kaže da nije ni važno jer emere ionako svi mrze, odnosno emer ionako ponajprije mrzi sam sebe... Budući da su usamljeni individualci, za njih, otkriva Krešo, nije karakteristično da koriste neke određene droge.

- Kod emera je to privatna stvar. Nema određene droge, a niti politike. Kako je riječ o depresivnim ljudima, vjerujem da je i droga dio nečije svakodnevice. Kod mene nije. Ono po čemu se najlakše prepoznaje emera jesu ruke i ožiljci na njima. Faza samoozljeđivanja je iza mene, prošao sam to - kaže Krešo čija majka, s kojom živi, zna da je emer, ali je liberalna i smatra to njegovom “fazom”. Upoznali su ga i Martinini roditelji za koje Krešo kaže da ga “vole više nego njegovi” te ističe i kako su mu platili i pripreme za faks.

Martina također potvrđuje da Krešu njezini roditelji jako vole.

- Martina je mnogo toga promijenila u mom životu. Znao sam i dalje imati svojih kriza, ali je ona bila tu. Mnogi od onih koji nam se smiju, kada se zaljube, postanu veći papučari od nas. Mi samo ne krijemo svoje emocije. I ljubav je stvarno spas - nevoljko je, ali iskreno na kraju zaključio ovaj zagrebački emer.

Ogroman fenomen među meksičkom mladeži - emo, postao je predmet strašnih progona. Nakon što su članovi tog društvenog plemena pretučeni u tri navrata od neidentificiranih grupa u Queretaru, Aguscalientesu i Mexico Cityju, meksičke vlasti su konačno reagirale i od nasilnika zatražile toleranciju.

Nedavno je stotine emosa proslavilo druženje Glorieta de Insurgentes u Mexico Cityju, što je zapravo najvažniji događaj za sljedbenike toga pokreta. Emosi su tada od drugih supkulturnih grupa, poput darkera, punkera, gotika i homoseksualaca zatražili toleranciju za svoja uvjerenja, a apelirali su i na meksičke vlasti.

Ujedinjeni pod sloganom - Za slobodu, mladost, život i dopustite da živimo, a s ciljem zaustavljanja nasilja, emosi su podijelili stotine letaka, a svoje su misli distribuirali i na internetu. No, što znači emo? Emo je skraćenica od riječi emocija, objasnila je dvadesetogodišnja emosica Alejandra i dodala kako su sljedbenici emosa po naravi vrlo emotivni.

- Kada slušamo tužnu pjesmu, plačemo, i općenito reagiramo vrlo emotivno.
Ipak, emosi su objekt čestih i vrlo brutalnih fizičkih napada, a na internetu postoji niz blogova na kojima su oštro kritizirani.

Kako su objavile meksičke vlasti, ti napadi dolaze uglavnom od darkera i punkera koji su među najvećim urbanim plemenima u Meksiku. Predsjednik Instituta za mlade Javier Hidalgo, kazao je da su angažirani i specijalni timovi koji će istražiti i zaustaviti cyber napadače.

No, kod emosa nije sve tako bezazleno. Prema studiji koju je nedavno objavio National Autonomous Univerziteta u Meksiku, čak četrdeset posto emosa ima samoubilačke simptome.

srijeda, 21.05.2008.

Naravno danas je cetvrtasima zavrsila skola. Blago njima.
Sta se dogadalo kod kemijsko graficke. Pa ovako na pocetku je
bilo ok dok se nije okupio jedan razred i poceo gadat brasnom.
Svi smo sutrali u skolu da bas nebudemo od brasna u 8:00.
Barem ja ali ipak sam bila bijela malo. Kad je doslo vrijeme za mali
odmor i da cemo izac van na zrak vidimo da su nam zakljucali vrata
od skole radi njih kao onaj koji izade van nesmje vise uc u skolu kao
da nebismo zaprljali skolu. I ja ok ako nemozemo sad,cu za velikim
odmorom. Jedva smo docekale da nam zavrsi sat da izademo malo van
i docekale. Opet su bila zakljucana vrata ispred tako da smo morale
sturat na izlaz kon informatike i vrata su bila otkljucana mi sretne.
I sta se dogodilo pa ukratko bila sam skroz mokra jer su me
debili bacili u fontanu kod nase skole i onda jos brasnom epa to je bilo
grozno. kosa sva sljepljena ja sam se cjedila ko cudala. Ali najbolje od
toga sta su me opet bacili ali mi se je onda pridruzila i frendica. Hahahaha.
Smjeh zivi. Ona je izasla iz fontane a ja sam jos bila u njoj malo i odjedamput
se pojavio neki fotkograf i poceo me fotkat. Nema ako nije napravio 10 fotki
ludnica ziva. I dode meni pomoc frendica da izadem van i ja sam ju tako
pocela spricat sa onom ledenom vodom da je to strasno ali stvarno strasno.
Taj fotograf me je tocno ulovio kako spricam vodu u frendicu pokazo mi je
tu fotku. E fotka je zakon full. Nemogu rec da se nisam dobro zabavila
kad jesam nisam trebala ic vise na nastavu jer nisam ni smjela uc onakva
u skolu. Hehehehe..... Bilo ja super bas za pamcenje. Ono vani hladno
a ja u ledenoj vodi u fontani bas super. nebi se cudila ako se prehladim.



Uglavnom ja mislim da je to sve ako se jos necega sjetim napisem.
Pozz....... Pusa....

ponedjeljak, 12.05.2008.

Sanjam da ti cujem glas
A sve je noćas protiv nas
Sanjam pjesak,valove
Na prste stanem,ljubim te
Sanjam gledas mi u dlan
I kazes ovdje pripadam
Kroz smijeh te Ljubim nocima
Sa zvijezdama u ocima....


Al probude me koraci
I razdvoje nas ljudi zli
O,zabranjena moja ljubavi...

aL volim te,u inat ljudima
jer trebam te ko zrak u grudima
I nedam te,zauvijek bit cu tu
Za tebe znaj u dobru i u zlu...
2x

Al probude me koraci
I razdvoje nas ljudi zli
O zabranjena moja ljubavi

aL volim te u inat ljudima
jer trebam te ko zrak u grudima
I nedam te,zauvijek bit cu tu
Za tebe znaj u dobru i u zlu
2x

I nedam te,zauvijek bit cu tu
u dobru i zlu.....

subota, 10.05.2008.

Toliko sam ljuta na staru da bi je mogla ubit . Danas sam
trebala ic obavezno van da nekoga vidim. U tu sam se osobu tako zacopala
cim sam ga vidjela, a to je bilo 14.03.2008. i jos sam. Luda sam za njim
skrozzz. I pomogucnosti me nemojte ispitivati koja je to osoba jer vam necu
rec. Uglavnom on nezna da se o njemu radi, a i mislim da nikad nece saznat.
Samo jedna moja frendica iz razreda zna o kome se radi. Jucer sam bila vani a
on nije bio jer je negdje iso. Bas tuzno.... A sad kad on ide ja sam doma
i nabijam ziku i onda stara pizdi. Nadam se da ce se predomisliti pa ce me
pustiti van, ako ne bit se problema Kaze ona kao pa bila si
jucer vani netrebas ic kao i danas van .Da da da da da!!!!
Boli mene ona stvar sta ti mislis ja zelim van da ga vidim!!!!!!!!!!!
Naravno, ali ona je glupa. Vratit cu ja to njoj sve kad tad. Doci ce i to vrijeme.
Vrijeme osvete za sve sta mi je napravila . Ipak sam je
DEVIL ... Hehehehehehehehe!!!!!!!!!!!!!!

četvrtak, 08.05.2008.

now your gone
i realize my love for you was strong
i miss you here now your gone
i keep waiting here by the phone
with your pictures hanging on the wall

now your gone
i realize my love for you was strong
i miss you here now your gone
i keep waiting here by the phone
with your pictures hanging on the wall
is this the way its meant to be
only dreaming that your missing me
im waiting here at home
i go crazy now your gone
theres an empty place in my heart
without my yana it will break apart
it wont heal it never fades away
i will think about you everyday

(are you ready?)

[instrumental]

now your gone
i realize my love for you was strong
i miss you here now your gone
i keep waiting here by the phone
with your pictures hanging on the wall
is this the way its meant to be
only dreaming that your missing me
im waiting here at home
i go crazy now your gone

now your gone
i realize my love for you was strong
i miss you here now your gone
i keep waiting here by the phone
with your pictures hanging on the wall
is this the way its meant to be
only dreaming that your missing me
im waiting here at home
i go crazy now your gone
theres an empty place in my heart
without my yana it will break apart
it wont heal it never fades away
i will think about you everyday

srijeda, 07.05.2008.

Pa ovako danas sam sama doma od 15 sati i jos sam. da sam znala da cu tako dugo bit
zvala bi jednog zegzi tipa da dode do mene. Full bi nam bilo dobro. Pizdim sad kad se sjetim
da sam to mogla napravit, ali nisam ja jebote znala da ih nece bit toliko dugo. Luda sam skroz.
Reko je da sam prije znala da cu bit sama doma cijeli dan nebi on ni iso u jebenu skolu.
Bas sam tuzna. Super bi smo se proveli bilo bi nam zakon skrozzz. A svaki sam jebeni
put zvala ljude doma kod mene kad sam bila sama a danas nisam JOJ
Zato sad znam da se to nesmje vise ponovit cim vidim da ih nema 4 sata doma zovem ga
odmah kod sebe i tocke. hehe

Kažu da će smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodušnijega čovjeka na svijetu. A baš to je bio Ivica Marinović, velikodušan i ljubazan mladi seljak i svi za njega kažu da nije zaslužio ništa drugo, nego samo najbolje u životu.

Živio je sa svojom ženom, u koju je bio zaljubljen već od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilično siromašni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad žalili. Jedina stvar koju su željeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.

Jedne zime u selo je došla jedna teška bolest i njegova se žena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.

Seljani su pokopali njegovu ženu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne može ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeće je Ivica spakirao stvari i otišao zauvijek iz sela.

Išao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz šume, gdje je često čuo zastrašujuće zvukove koji su dolazili od iza mračnih drveća. Na putovanju je jeo samo ono što je našao na putu, poput raznih životinja, šumskih plodova i slično. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se zaželio ljudskog društva. Jednoga dana je došao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuće. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploča s natpisom:

''Dobrodošli u Ličku Rječicu, svi su dobrodošli''. Ivica je ušao u grad i u gradu je vidio ono što svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se začudio kad je vidio u da u gradu nedostaje nešto veoma važno. Lička Rječica nije imala groblje.

Došao je do jednog mještanina i pitao ga: ''Oprostite gospodine, možete li mi reći gdje je vaše groblje?''

Na to pitanje čovjek se počeo smijati i rekao ''U našem gradu nema groblja.''

Ivica se začudio kako u gradu nema groblja na što mu je čovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato što ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.

Čovjek mu je pokazao malu rječicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato što rijeka dolazi iz jedne špilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!

Čovjek je pogledao čovjeka i rekao mu je: ''Sigurno si gladan, dođi danas navečer u restoran na večeru, obećajem da će biti puno hrane za tebe.

Ivica nikad nije čuo tako ludu priču i razmišljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.

Čovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeću da odjene, zato što je njegova bila pokidana od puta.

Ivica je došao u restoran i bilo je baš kao što je rekao čovjek, stol pun razna hrane: voća, povrća, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to životinje, a nitko mu nije htio reći.

Ivici je odlučio da mu Lička Rječica postane novi dom. Našao je posao kod jednog farmera. Svaku večer nakon posla, Ivica je išao u restoran i tamo ga je svaki dan čekao pun stol hrane.

Nakon nekog vremena Ivica je počeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je čak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.

Ali jedne noći Ivica se probudio iz dubokog sna i čuo je neki čudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mračne šume koja je okruživala grad. U početku on je samo čuo cvrčke i vukove, ali onda bi čuo nešto poput šaputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mračne šume. Ivica to nije mogao shvatiti što je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.

To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na večeru i onda je otišao kući spavati gdje je čuo zvukove. Nakon nekog vremena više nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.

Stravični, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mračne šume, pojačavajući se kao da ga okružuju, tada nestajali brzo kao što su i došli. Ivica je shvatio da mu nešto iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato što mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti.

Jedne noći kad se probudio čuo je glasove, ali sada iz kuće njegovog šefa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od šefove kuće je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma čudno, zbog toga što je šef bio budan tako kasno u noći, a još je imao i društvo. Ivica je čuo kako oni govore: ''Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan'', rekao je njegov šef. ''Ako čekamo još puno, on će bit prebolestan za nas da jede.''

''Postao je dosta velik za sada'', rekao je drugi. ''Jesi li ga vidio nedavno? Od njega možemo dobiti 3-4 dobrog ručka od njega.''

''Samo gledajući ga kako radi, već počnem sliniti'', rekao je treći.

Ivičin šef je tada odgovorio: ''Dobro, ubit ću ga sutra, ali mi vi morate pomoći ovaj put. Neću da opet moram ostati budan cijelu noć, kuhajući ga, kao prošli puta.''

Kada je to čuo smučilo mu se i sada zna zašto u Ličkoj Rječici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i što je najgore, on je sljedeći!!!

Znao je da nema izbora i da mora pobjeći. Istrčao je iz kuće i otrčao je u šumu. Prolazio je u sred noći kroz mračnu šumu, nije ništa vidio, ali je samo trčao ravno da dođe do nekog tko mu može pomoći. Trčao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena srušio se, u ušima je čuo otkucaje svoga srca.

Počeli su se čuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio čuti što to glasovi govore:

''Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

To je bilo u trenutku kada je mjesečeva svijetlost prodrla kroz grane drveća i tako na mjesečini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. Ĺ uma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Možda su oni bili samo putnici poput Ivice. Ĺ aputanje je postalo još glasnije:

'' Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

Kao što sam rekao, Ivica je bio dobar čovjek i htio je pomoći njihovim dušama. Ivica je bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao što treba učiniti. Našao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.

Nakon što je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noć je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trčati i nestao je u mraku šume.

Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potražio šerifa. Ispričao je cijelu priču jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato što su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otići natrag u grad.

Kada su došli u grad, ulice grada su bile prazne. Pokušavali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastrašujući prizor. Bila je jedna večera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi građani Ličke Rječice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova koža je bila ljubičaste boje.

Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ''Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.'', i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.

Došli je još ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi širila bolest, stvorivši tako prvo groblje Ličke Rječice.

Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopavši kosti iz šume, njihove duše su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje počivalište.

Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne možeš pobjeći i da svatko od nas jednom mora umrijeti.

Lutka

Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!!

B.B.



Dijete

U jednom malom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga počeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao.

Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili preseliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kupili su jednu kuću u Ličkoj Rječini.

Nedugo nakon useljenja, često ih je noćima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi.

Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač.

Jedne noći probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga počelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo:

''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!''

Kada je Ivona to čula, a već je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i počela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!''

Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelo unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada.

Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je čula:

'' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! ''

Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Učini mu ono što je on učinio meni.''

Ivoni nije bilo jasno što treba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive.

Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći.

Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete.

Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.''

Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.

Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.''

Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.

Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i počinila samoubojstvo.

Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta očevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.
Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kući. Kuća je poslije prodana nekom mladom bračnom paru.


Obećanje

U Ličkoj Rječici živjela su dva mladića koji su se zvali Marko i Stjepan. Oni su bili najbolji prijatelji, toliko da su jedan drugom obećali da će biti kumovi jedan drugom kada su budu ženili. Uzeli su nož i zarezali su ruku i spojili ih da to obećaju i krvlju.

Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Marko je bio dobar čovjek, radio je na imanju svoga oca, bio je vrijedan, uvijek je htio pomoći. Stjepan je bio nezaposlen, trošio je puno novaca svojeg oca u barovima i na kockanje. Marko ga je upozoravao da mu to nije dobro i da bi se trebao negdje zaposliti, ali mu je Stjepan rekao da se ne brine za njega. Jednog dana Stjepan je izgubio puno novaca na kartanju, a nije više imao od koga posuditi i sljedeće jutro je pronađen mrtav u jednoj uličici.

Marko je nekoliko mjeseci redovito posjećivao Stjepanov grob na malom lokalnom groblju nedaleko od grada. Marko je znao da mora nastaviti svoj život, što je i učinio. Godinu dana kasnije upoznao je jednu mladu djevojku koja se zvala Marija, koja se tek doselila u grad. Šest mjeseci poslije odlučili su se vjenčati.

Tada se Marko sjetio obećanja koje je napravio sa Stjepanom dok su bili djeca. Stjepan je bio mrtav, pa, jasno, nije mogao mu biti kum. Ali Marko je osjetio da barem treba poštivati svoje obećanje i pitati ga, bio on živ ili mrtav. A, osim toga Marko je bio i malo praznovjeran. I smatrao je da bi Stjepan mogao doći kao duh i uništiti njegov život ako ga ne pita.

Jedne noći Marko je otišao na mjesno groblje. Otvorio je vrata groblja koja su glasno škripala dok ih je otvarao. Otišao je do Stjepanovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje. ''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je Marko. ''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav i…….''

Ali prije nego što je Marko završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Stjepanov grob. Marku se krv sledila u žilama kad je se Stjepan počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.

''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Stjepan. ''Mislio sam da nećeš nikad doći.'' Marko je jedva progovorio: ''Pa…….ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promijenio?''

''Ne puštaju ljude u Raj tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Stjepan. ''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''

Marko je shvatio da ne može ništa drugo nego pomoći prijatelju. Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Stjepana, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ. Kada su vidjeli da je isti kao što je bio, stanovnici su ga počeli ponovno prihvaćati, iako je već bio mrtav.

Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Marko uživao u sporom valceru sa Marijom, Stjepan ga potapšao po ramenu i rekao:

''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''

Marko je poljubio Mariju i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''

Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Stjepan je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu. Kada su došli do groblja Stjepan je otvorio vrata, a sada nisu bili s druge strane stari, kameni grobovi, nego zlatni put koji vodi kroz predivnu šumu sa šarenim voćkama. Pjesma ptica je bila nešto najljepše što je Marko ikad čuo.

''Da li je to Raj'', Marko je pitao Stjepana

''Mora biti'', odgovorio je Stjepan. ''Ali ti ne možeš ići, još nije tvoje vrijeme. A usto ti imaš i ženu koja te čeka u gradu.''

Marko je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je Marko. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.

Stjepan je znao da Marku duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra. Oni su šetali kroz predivne šume, livade i plaže, Marko je razmišljao o tome kako je to ljepše tisuću puta nego što su govorili da će biti. Marku su došle suze na oči od tih svih ljepota.

Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Marko je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Stjepana po ramenu i rekao da mora ići.

''U redu onda.'', rekao je Stjepan s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''

Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Marko se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Mariji što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.

Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Ličkoj Rječici.'', odgovorio mu začuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''

Marko je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Mariju, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je:

''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''

''O čemu govorite?'', pitao je Marko.

Svećenik je zapalio cigaru i tada je rekao Marku da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.

''To nije moguće!!!'', vikao je Marko.

Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:

''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''

Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Marku i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 150 godina.'' Marko je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Marija i Marko.

Marko nije ispunio ono što je obećao Mariji da će se vratiti, a nije se vratio. Marko nikad nije povjerovao da ga nije bilo 150 godina. Marko je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Ličkoj Rječici, izvan Raja. Ako želite ići pomoći njemu da nađe Mariju, bolje nemojte, zbog toga što je već bilo desetak slučaja da je netko otišao na taj dio groblja i nikad se nije vratio.

The End

I tada započne gužva. Nestrpljivi mladići, nadraženi do usijanja, obruše se na njezino golo tijelo svom žestinom. Sandra tijekom večeri nije uspjela izbrojiti koliko ih je bilo na zabavi, ali u ovim trenucima imala je dojam da ih je na stotine. Bezbroj ruku mililo je njenim tijelom, prsti kao kraci hobotnice uvlačili su joj se u pičku, anus, u usta… štipkali joj bradavice. Dlanovi su joj gnječili stražnjicu, bedra i sise… Topli, hrapavi jezici milili su joj tijelom, škakljući joj pupak, ližući joj tvrde bradavice, šumicu nad pičkicom, pičku, rupicu u guzi… Zavlačili su se u njenu vruću i vlažnu rupu, trljajući joj glatke stijenke, što je gotovo ostavilo bez svijesti

Hura! Na pomolu je tulum, Sandra veselo iskoči iz tuš-kabine. Poziv koji je primila prije nekoliko sati osvježio joj je dan. Njezin ju je menadžer obavijestio da će te večeri biti glavna zvijezda još jedne momačke večeri. Dakle, ponovo prilika da spoji ugodno s korisnim. Dobar provod, upoznavanje novih faca, višestruki jeb i pristojan honorar.

Uspravivši se u svoj veličini, Sandra palčevima zategne gumicu na tangama. Svlačila se polako, okrećući se na sve strane, nudeći na pogled svoje raskošne obline muškarcima oko stola. Pritom je prčila svoju lijepo oblikovanu stražnjicu ili isturala nabubrjeli brežuljak, diskretno im pokazujući ogoljelu i vlažnu rupu
Masirajući tijelo hranjivim losionom, djevojka se divila svom odrazu u velikome zrcalu. Visoka i vitka, bujnih grudiju i čvrste, okrugle zadnjice na kojoj bi joj pozavidjela i Jeniffer Lopez, dugih nogu lijepo oblikovanih listova i uskih bedara, s nabubrjelom umjetnički izbrijanom mačkicom. Nasmije se. Diskretna crvena šumica, stručno podšišana u obliku munje, asocirala je na elektriziran provod. Ova najnovija kreacija njezinog brežuljka zapravo je nagrada razuzdanoj gomili koja je očekuje večeras. Grleno se nasmije svojemu ozarenom liku, ne znaju ti momci koga će dobiti večeras, koga će imati priliku pojebati. Kraljicu muških tuluma koja je uspaljenija što je broj ždrijebaca veći. Sam Bog zna koliko će ih biti ove noći. Najmanje deset, uzbuđeno uzdahne. Osjeti kako joj pičkica počinje pulsirati. Za trenutak je poželjela dobro je izmasirati i na brzinu se zadovoljiti, ali se uspije sustegnuti. Ne, nikako! Na tulum mora doći odmorena, napeta i uistinu gladna dobrih kurčeva.
Otriježnjena, Sandra nastavi s masažom sve dok joj koža nije postala gipka, zategnuta i sjajna, spremna za višesatnu obradu. Potom navuče crvene tangice, fine crne čarape, odabere crvene podvezice, uske crvene cipele visokih potpetica, crveni pusteni šešir i uski crni kožni kaput koji je dosezao do koljena. Pogledavši se po zadnji put u zrcalo, zadovoljno namigne svom odrazu.
- Dobar provod, jebačice!

***
Duboko udahnuvši pred vratima iza kojih je dopirala glasna glazba i mnoštvo muških glasova, Sandra odlučno pritisne zvonce. Vrata joj otvori nasmijani svjetlokosi tip iza kojeg su izvirivale znatiželjne muške glave.

- Stigla si! - galantno rastvori vrata propuštajući je ući.
- Nadam se da sam dobrodošla - uspravnih ramena i mačkastog koraka Sandra prođe mimo zajapurenih mladića koji su zurili u nju ovješenih usana.

Dakle, jamačno ih je bilo više od deset. Kvantiteta ju je zadovoljila, ali ne i kvaliteta. Momci su bili premladi za njen ukus. Još su mirisali na mliječ i svakodnevno drkanje. Ali, što je tu je! Malo će se više pomučiti, možda ne uživati kao što je priželjkivala, i držati se one kako je svaki pimpač dobar pimpač!
- Onda, tko je ovdje gazda? - neodređeno se obrati gomili muških lica.

Visoki tamnokosi mladić kojemu nije bilo više od dvadeset dvije godine, moćno se isprsi pred njom. Bila je u pravu. Mladost koja je tek počela njušiti pičke.

- Meštar ceremonijala! - nasmije mu se. - Mladoženja?
- Tako nekako! - smiješak mu postane nesiguran.
- Hajde, što si se smrznuo. Nikoga ne ujedam. Ali, pojesti mogu! - smiješak joj je bio obećavajući. - Imaš neki plan?
- Pa… mi smo, ovaj… mi smo mislili da ćeš ti…
- Naravno da ću ja… - mazno ga prekine. - No, pristojnost mi nalaže da prvu lopticu uvijek ponudim domaćinima.
- Voljeli bismo igrati po tvojim pravilima! - oglasi se visok muški glas iz pozadine.
- U tom slučaju ne gubimo vrijeme. Noć je kratka - Sandra veselo odmaršira u dnevnu sobu.
- Zar nećeš skinuti kaput? - domaćin je prisno uhvati za ramena.
- Kad se ugrijem - izmigolji mu se.

Osjeti kako je netko okrenuo na prsi. Kako je uzima za butine i prisiljava je da klekne. Nečiji jezik dobro joj navlaži mačkicu koja se automatski otvori. Nečiji prsti bojažljivo se uvuku u njezinu pičku koja ih oduševljeno dočeka, tako da uljez bez daljnjeg dvoumljenja uvali u nju cijeli dlan. Vrtio se u njoj dok se ona njihala u ritmu njegovih pokreta, natapajući mu dlan svojim sokovima.
Dnevna se soba svidjela djevojci. Velika, ukusno namještena s nekoliko sofa, mnoštvom jastučića i velikim stolom u uglu krcatom ukusnim zalogajčićima i raznovrsnim pićem. Sve je štimalo izuzev jakog svjetla. Osim u specijalnim prigodama nikad se nije voljela izlagati prejakom svjetlu. Stoga bez pitanja pogasi sve glavne svjetiljke, ostavljajući jednu svijetloga zaslona u uglu. Prostorija namah poprimi intimniji izgled.

- Zar ovako nije bolje? - okrene se mladićima tražeći potvrdu svoga čina.
- Savršeno! - primijeti nečiji glas. - Pravo jebačko gnijezdo.
- Polako kompa, tek sam stigla - upozori ga.

Poslije malo vremena, Sandra se počela ponašati kao kod kuće. Skinuvši šešir i oslobodivši svoju crvenu džunglu, ali još uvijek u kožnjaku zakopčanom do grla, izazivajući zadivljene uzdahe, počela se prilagođavati. Prekriženih nogu, vrteći uzdignutim stopalom zarobljenom u uskoj elegantnoj cipeli i sa čašom konjaka kojega bi liznula između sendviča od kavijara i lososa, prelazila je maznim pogledom preko lica tih dječaka koji su nijemo zurili u nju, slijedeći svaki njezin pokret.

Dobro je ona znala svoj posao. Imala je trideset godina i već se davno izvještila u svome zanatu, kojega je usprkos tome još uvijek obavljala sa puno ljubavi i mašte. E, pa ni večeras neće iznevjeriti ni sebe, ni ove dječake željne pičke. Još kad upoznaju, bolje rečeno, okuse njenu, sjećat će je se za sva vremena. Naročito mladoženja. Imat će ga što naučiti! Pa neka poslije to novostečeno znanje upražnjava sa svojom budućom.

Ugrijana konjakom i ozračjem prepoznatljivog erotskog naboja,
ustavši iz naslonjača, Sandra se uputi prema sredini sobe, osjećajući na sebi zažarene poglede mladih muškaraca. Pravila se kao da ih ne primijećuje. Kao da nikoga nema u sobi osim nje i titravog glasa Roberte Fleck. Odloživši čašu na najbližu komodu, njišući kukovima, djevojka stane lijeno otkapčati kožnatu dugmad. Najgornje dugme pa milovanje vrata, pa drugo, treće, i iskakanje oslobođenih dojki. Osjeti kako joj bradavice već trnu od uzbuđenja, ali i dalje se uspijevala kontrolirati. Još jedan gumb, pa još jedan i posljednji. Raskrilivši ogrtač, zamahnute glave vrtjela se u ritmu glazbe, u crvenim tangama i crnim čarapama s podvezicama, svjesna pohotnih pogleda.

Ogrtač padne na pod. Sandra prstima stane provlačiti kroz kosu zatvorenih očiju i poluotvorenih usnica. Zaista je još uvijek ludo jarca ovo pokazivanje dok se njeni voajeri hvataju za muda i čekaju trenutak kad će konačno moći navaliti u želji da prvi u nju zabiju svoje mačeve.

- Sklonite sve sa stola - obrati se neodređeno i dalje se njišući u ritmu glazbe zatvorenih očiju.
- Stol je tvoj - nešto poslije joj dodvornički šapne nečiji prigušen glas tik do uha.

Djevojka se prisili otvoriti oči. Mladići su stajali poredani oko nje u nepravilnom luku, užarenih pogleda, s primijetila je, po kojom graškom znoja na čelu. Atmosfera je zaista zagrijana, promisli upućujući se prema stolu i nehoteć se tarući o njihova čvrsta, mlada tijela. Nijednome ne dopusti da je dotakne. Ima vremena, obećavala je pogledom.

Uspevši se na stol, nastavila se njihati lutajući rukama po obnaženim dojkama. Masirala ih je i gnječila, prinosila usnama i ljubila bradavice, palucajući jezikom po njihovim vrhovima. A kad je komešanje u njenoj publici postalo nesnosno, znala je da je došao trenutak.

Uspravivši se u svoj veličini, Sandra palčevima zategne gumicu na
tangama. Svlačila se polako, okrećući se na sve strane, nudeći na pogled svoje raskošne obline muškarcima oko stola. Pritom je prčila svoju lijepo oblikovanu stražnjicu ili isturala nabubrjeli brežuljak, diskretno im pokazujući ogoljelu i vlažnu rupu.

- Šta imaš dobru pičku!
- Šta ti je glatka i vlažna!
- Kad ćeš nam je dopustiti dirati?
- Mogu li je pomirisati?
- A okusiti?

Tipična dodvoravanja uzavrelih mladih kurčeva, sretno je razmišljala. Spusti se na koljena. Odluči poljubiti najbližega. Zaturi mu jezik duboko u usta, osjećajući kako ovaj poseže za njenim dojkama. I već su nečije druge ruke na njenim guzovima. Pa na bedrima. Netko joj miluje anus. Nečiji prsti stidljivo pronalaze put do njene stidnice. Uzdasi su sve glasniji. Ako ovako nastave, rastrgat će je. Uspravi se na koljenima, nježno odmičući splet ruku oko sebe.

- Kurčeve na stol! - zapovijedi im.
Oni, jedva dočekaše. Začuje se užurbano, nervozno potezanje smičaka, prigušen smijeh i natjecanje tko će prvi svoga pimpača položiti na stol.

-Bože, što ste dobri! Sve jedan ljepši od drugoga! - iskreno prizna Sandra, ostavši zadivljena veličinom i napetošću ponuđenog asortimana. Odavna nije vidjela toliko mladih a impozantnih kurčeva okupljenih na jednom mjestu. Nije joj trebalo puno. Ponovo se nagnuvši svojski prione poslu. U usta je uzimala svakoga posebno da ga dobro okusi i procijeni njegovu vrijednost. Pušila je i fafala, drkala usnama i jezikom to ustreptalo ružičasto meso koje je uzbuđujuće slinilo ostavljajući joj u ustima slankasti okus.

- Bože, što ste dobri… - mrmljala je izmjenjujući ih po ustima, tepajući im i nadražujući ih svojim hitrim, vještim jezikom.
Pomicala se sporo u krug, a pimpači su se redali i redali, opet i opet sve tvrđi i sve vlažniji.
- Ajme, svršit ću! - zacvili jedan drhtavi glas.
- Da se nisi usudio! - Sandra podigne glavu, zamjenjujući usta prstima kako se njen trenutni pijetao ne bi osjetio prikraćen. - Želja mi je da svršite svi zajedno. Ali, kad ja to budem željela. Slušajte me, slijedite me, i, vjerujte, nećete požaliti. Jer, ako niste do sada znali, ja sam kraljica muških tuluma. Dragi moji jebači, imali ste sreću odabrati pravu!

Prostorijom se stanu razlijegati još žešći i glasniji uzvici i stenjanja. Sandra ih je drkala da se prašilo i zaista je bio izazov ne prosuti svoju mliječ po njenom lijepom licu. No, ona, prokušana zavodnica, osjetila je kad su momci stigli do točke vrenja, zato ispljunuvši jedan od nabreklih, slinavih kurčeva iz usta, zapovijedi im:
- Tucite me!
- Čime?
- Vašim batinama, naravno! - pa se izvali na leđa.

Njeni marljivi učenici nisu oklijevali ni trenutka. Uhvativši svoje nabrekle batine stali su je tuči od glave do pete. Po kosi, nosu, razjapljenim usnama, vratu, dojkama, trbuhu, mačkici, po butinama, listovima, tako su je nemilosrdno batinali da se sve orilo od stenjanja.

Krajičkom oka djevojka primijeti kako nekolicina njih između udaraca mahnito nateže svoje pijetlove. Nasmije se u sebi. Zaista su mladi i nestrpljivi. E, pa neće ih više mučiti.
- U redu je momci! Bila sam prema vama zločesta i s razlogom ste me dobro izmlatili.
- Zašto zločesta? Kako zločesta? - soptali su.
- Pa… cijelu se večer samo poigravam s vama? Zar vam nisam dopustila da uživate u mojoj raskoši, ali samo pogledima? Nikakvog diranja, ni ljubljenja, izuzmemo li vaše prekrasne kurčeve koji su našli utočište u mojim vrućim ustima. Ali, kurci su vam čudna stvorenja. Znaju uživati samo za sebe. Zato momci na posao, vrijeme je da me iskoristite do kraja. Dokle god seže vaša mašta! Na raspolaganju vam je svaki djelić moga tijela. Ljubite me, sisajte, razvlačite me, grizite, jebite, ližite, pojedite me… Moje tijelo neka bude vaš nepresušan izvor.

Dok im je davala upute Sandra je sa sebe smakla podvezice, cipele i čarape kako bi im u cijelosti prepustila svoje tijelo.
Skinuvši se sa stola, onako gola i podatna lijenim se korakom uputi prema sredini sobe. Mladići koji su se već bjesomučno razodijevali, slijedili su je bez riječi. Sandra odabere velik mekan tepih pa se ispruži po njemu, raširivši noge, i uzdignutih ruku koje su mamile pozove svoje jebače.

Žvalila je oba istovremeno, trljajući jezikom i pokretima usana jedan o drugi, što izazove nove salve stenjanja. Ostali se naravno, nisu ulijenili i dalje joj se marljivo zabijajući u nezasitnu bezdanku. Osjećajući da joj se tijelo počinje tresti i grčiti, krajičkom svijesti, uspjela je viknuti:
- A sad me blagoslovite svojim sokom!
- Hajde, navalite dragi moji i ispunite mi svaku prokletu rupu.
I tada započne gužva. Nestrpljivi mladići, nadraženi do usijanja, obruše se na njezino golo tijelo svom žestinom. Sandra tijekom večeri nije uspjela izbrojiti koliko ih je bilo na zabavi, ali u ovim trenucima imala je dojam da ih je na stotine. Bezbroj ruku mililo je njenim tijelom, prsti kao kraci hobotnice uvlačili su joj se u pičku, anus, u usta… štipkali joj bradavice. Dlanovi su joj gnječili stražnjicu, bedra i sise… Topli, hrapavi jezici milili su joj tijelom, škakljući joj pupak, ližući joj tvrde bradavice, šumicu nad pičkicom, pičku, rupicu u guzi… Zavlačili su se u njenu vruću i vlažnu rupu, trljajući joj glatke stijenke, što je gotovo ostavilo bez svijesti.

A ona je stenjala, previjala se, nasumce hvatala te glave, ruke, prste, tvrde kurčeve, već što joj se našlo pod rukama i ljubila ih, milovala, gladila, tepala im, sisala ih… ječući od užitka.
- Hajde dobri moji… pojebite me da popizdim… - stenjala je molećivim glasom.

Osjeti kako je netko okrenuo na prsi. Kako je uzima za butine i prisiljava je da klekne. Nečiji jezik dobro joj navlaži mačkicu koja se automatski otvori. Nečiji prsti bojažljivo se uvuku u njezinu pičku koja ih oduševljeno dočeka, tako da uljez bez daljnjeg dvoumljenja uvali u nju cijeli dlan. Vrtio se u njoj dok se ona njihala u ritmu njegovih pokreta, natapajući mu dlan svojim sokovima.

Zatim za jedan kratak trenutak osjeti kako je prazna i šuplja, kako joj hladan zrak ulazi u razjapljenu rupu da bi se već prvi kurac sjurio u nju. Stali su je jebavati svi od reda, nestrpljivo čekajući svoj red. Zaista su premladi, i još puno moraju učiti.
- Zar vas nisam upozorila na ostale moje rupe? Zar ste pored vruće rupice moje pohotne mačkice već zaboravili kako su slatka moja usta?
Napučivši usne, stane ih oblizivati.
- Hajde, tko će prvi?
I već su se dvojica najsnalažljivih, s uperenim pimpačima u rukama, borili za njena usta.
- Polako, ima mjesta za obojicu.

Žvalila je oba istovremeno, trljajući jezikom i pokretima usana jedan o drugi, što izazove nove salve stenjanja. Ostali se naravno, nisu ulijenili i dalje joj se marljivo zabijajući u nezasitnu bezdanku. Osjećajući da joj se tijelo počinje tresti i grčiti, krajičkom svijesti, uspjela je viknuti:
- A sad me blagoslovite svojim sokom!

Većina jedva dočeka Sandrinu novu zapovijest. Osjetila je kako joj se pička puni gustom tekućinom. Iz prve, druge, treće pumpe. I ova dvojica što ih valja po usnama nisu daleko. Da, evo, stiže, oslobađaju se i oni. Uz glasno uzdisanje svršili su joj istovremeno, u paru, po ustima, licu, očima, dok je ona požudno ispijala njihove posljednje kapi.

Bjesomučno svršavanje se nastavljalo. Mladići su neobuzdano nastavljali po njoj i u njoj prosipati svoje toplo sjeme, dok se ona mokra i ljepljiva savijala u vlastitom, sladostrasnom grču. Bio je to jedan od najjačih orgazama ikada doživljenih. Ne, vara se, bilo ih je nekoliko. Svršavala je i svršavala, nadahnutom snagom mladosti što se kočoperila u njoj, što se zabadala u nju i dovodila je do ludila.

Kad je konačno došla k sebi i otvorila oči, oko nje su ležali goli, zadovoljni mladići. Svi su je zaljubljeno gledali. Neki od njih već su ponovo počeli draškati svoje neumorne pijetlove. Neki su se češkali po jajima pogleda prikovana na njenu razjapljenu pičku. Momci su se uistinu pokazali izvanrednom potrošnom robom. I zato zaslužuju nagradu.

Lijeno ustavši s tepiha, šireći oko sebe uzbudljiv jebački miris, Sandra krene prema kupaonici.
- Vrijeme je da se osvježim. A onda predlažem da sve ovo ponovimo još jednom. Ali ovog puta, gratis!

Pritvorivši vrata kupaonice, tako da je mogu gledati kako se tušira, a prije nego je okrenula slavinu, djevojci nije promaknuo nečiji urotnički glas:
- Momci, ženim se već sljedećeg mjeseca. U to vas ime pozivam kod mene na momačku večer. U potpuno istom sastavu!

Zovem se Marko.

Ovu pricu sto cu vam ispricati se de desila dok sam isao u srednju skolu.

U razredu smo imali dosta dobrih riba,ali jedna je odudarala od svih.

Imala je satiranu kosu,tamniji ten,velike grudi i savrseno oblikovanu zadnjicu.

Oduvek se lozila na starije frajere,koji su imali lovu i kola.

Jednog dana ja se dogovorim da dodjem kod nje da mi isatira kosu.

Kada sam stigao kod nje,njeni matorci su upravo odlazili kod njih u selo.

Mi smo ostali sami.Imala je kucu sa dvoristem u kojem su bile lezaljke za suncanje.

Razmutila je farbu i pocela da me farba.

Na sebi je imala neki minic i neku majcu do pupka,kroz koju su joj bile izbacene prelepe bujne grudi.

Kad je zavrsila sa satiranjem rekla mi je da isperem kosu.

Odvela me je do kupatila.

Kada sam zavrsio rekao sam joj da mi doda peskir da obrisem kosu i lice,posto od hidrogena nisam mogao da otvorim oci.

Pruzio sam ruku,i umesto peskira dodirnuo sam njene gole grudi.

Obrisala mi je lice i rekla:sad ces biti moj.

Ostala je samo u tangama.

Poceli smo da se ljubimo.

Uhvatila me je za ruku i odvela do lezaljki u dvoristu.ja sam legao a ona mi jee svukla sorc i bokserice i pocela da pusi vec uveliko nadignut kurac.

Bio sam blizu da svrsim.

I svrsio sam po njenim grudima.Onda je ona otisla nakratko do kupatila de se opere.

Kada se vratila rekla mi je:nemoj da mislis da si zavrsio,tek sada treba da me zadovoljis.

Legla je na lezaljku,a ja sam joj zubima skinuo tange.Poceo sam da joj lizem picku.

Gurao sam jezik dokle sam mogao.Moze se reci da sam je jebao jezikom.

Pocela je da dahce i da govori:ah,ah,ah daj mi ga,napuni me,napalila sam se.

Digao sam se sa kolena i poceo da je divljacki da je jebem.

Dahcala je.zatim je ustala i rekla mi da sednem.

Poslusao sam je.

Ona se namestila na moj kurac i pocela divljacki da skace.

Rekla mi je da izdrzim jos malo da je blizu da svrsi.

Posle par trenutaka je jauknula od zadovoljstva.

Svrsila je.

I ja sam odmah za njom.

Lezali smo jos malo goli na lezaljkama i ljubili se.

Zatim sam ja otisao.

Posle toga kad god njoj ili meni roditelji nisu bili kuci mi smo se ovako druzili.

Eh, ta daljina… Da nije nje, mislim da bi stvari drugacije izgledale… Voleo bih da dodes kod mene, na jednu kaficu ili, mozda bolje, kupinovo vino. Sedis u mojoj dnevnoj sobi, pijuckas to vino i gledas tim tvojim zelenim ocima… Osmehujes mi se i malo naginjes ka meni. Znas da tvoj prelepi dekolte jos vise dolazi do izrazaja i posmatras me kako ne mogu da odvojim pogled od tvojih grudi… Gledas u moje pantalone koje nedvosmisleno ukazuju da moje telo reaguje na tebe. Znas za to ali ti prija da vidis nedvosmislenu potvrdu… Prinosim ruku tvom licu i lagano te milujem, nezno vrhovima prstiju, imas utisak da te ne doticem. Milujem ti vrat, zabacujes kosu i kao da me zoves da spustim usne na njega. Priblizavam ti se, vidim ti u ocima da iscekujes moj poljubac, osecam da zadrzavas dah… Spustam usne na tvoje, moj jezik lagano prodire i trazi tvoj jezik. Volim te prve, nesigurne poljupce dok istrazujem sta ti prija, a sta ne… Privlacim te k sebi dok nam se jezici miluju. Oboje sad vec duboko disemo. Dok te moja desna ruka privlaci, ti mi sklapas ruke oko vrata. Ljubimo se, dugo… Ruka mi je pod tvojom suknjom. Milujem ti unutrasnju stranu desne butine… Klizim gotovo do gacica ali tu stajem. Ponesto cuvam i za sobu… Podizem te i nosim u sobu… Tako si mi lagana… Polazem te na krevet, skidam ti majicu i suknju. Ostajes samo u brusu i malenim gacicama… Vezujem ti ruke iznad glave. Cinim to salom koji ti omogucava da ako podignes jednu ruku iznad glave, drugu koristis slobodnu, gotovo kao slobodnu… Skidam se, do kraja… Gledas me kako ostajem nag, uzignutog ponosa, vec ljubicastog na vrhu… Gledam te stojeci iznad tebe… Rasuta kosa, ruke iznad glave ti jos vise isticu grudi, noge malo razmaknute i privucene u kolenima… Stajem iznad tvoje glave, naginjem se i ljubim te. Volim tu senzaciju kad se jezici dodiruju punim povrsinama. Tvoji nokti lagano klize po mom ponosu… Ljubim ti vrat, pomeram brus i moje usne dolaze do tvojih bradavica. Guram ga unazad i grudi ti ostaju slobodne. Ljubim ti bradavice, uzivam u tome kako rastu pod mojim jezikom i dahom. Prilazim ti s prednje strane i pocinjem da se spustam ka tvom medunozju. Skidam ti gacice… Bas kad si pozelela moje usne na svojim usminama, odmicem se… Gledas me zacudeno dok otvaram fioku mog stola. Ne, ne vadim vibrator vec jedno veliko pero. Pocinjem da klizm po tvom licu, vratu, grudima, stomaku, preponama, butinama… Milujem ti kolena, listove, gornju povrsinu stopala… Izvijas se, uzivas… To traje, gledam te kako se trzas, prsti ti stezu sal kojim si vezana… Trazis oslonac… Iznenada prekidam, gledas me ocima zamucenim od strasti i zelje… Spustam usne na tvoje usmine… sok… osecas hladnocu, kao da neko hladi tvoju vrelinu, a opet, kao da je razgoreva… Nisi ni primetila da sam uzeo mentol zvaku i da moj jezik sad klizi po tvom medunozju premazan mentolom. Razmicem ti usmine i dodirujem klitoris…. Pocinjem da ga sisam, prvo lagano, pa onda sve brze i brze. Lezem na krevet i podvlacim se pod tebe. Sedas na moja usta…. Pritiskas me kao da hoces da me progutas ili ja tebe da progutam… Nisam siguran…. Vrtis se iznad mene, zabacujes glavu, odvezujes sal i oslanjas se na moja ramena. Tvoji sokovi mi se slivaju u usta i na bradu. Pojacavam tempo. Iznenada se okreces i uzimas me usta. Sad smo u pozi 69. Grizes me. Ne mogu to da podnesem i nezno te odvajam. Sad si vec divlja, nestrpljiva da se sto pre spojimo. Okreces se i spustas na mene. Prodirem u tvoju vrelinu kao da propadam. Oslanjas se rukama na moja ramena i pocinjes da klizis po meni. Pogledas me u oci i zabacujes glavu. Drzim te oko struka i malo se izdizem u kukovima da bi mogla da imas bolji kontakt sa mojim telom. Gledam tvoje prelepe, velike grudi kako se njisu pred mojim ocima i ne mogu da izdrzim, moram da ih uzmem u usta. Podizem se ali me ti nanovo obaras. Lezes na mene, glava ti je na mom desnom ramenu, lagano te grickam za uho dok moji prsti ostavljaju tragov na tvojim ledima. Sama diktiras svoj tempo i dovodis se do orgazma. Glasovi prodiru iz tebe dok osecam kako se tvoj ponor grci oko mene. Vristis mi u uvo. Trzas se i malo izdizes. Ja pokusavam iz tog podredenog polozaja da nastavim da prodirem u tebe ali… Lagano te spustam na leda, ulazim u tebe i zavlacim ti ruke ispod ramena. Prodirem u tebe dok gledamo se u oci. Nema nista lepse od zenskih ociju kad dodirne vrhunac uzivanja. Lice ti se grci pri svakom mom pokretu. I, osecam kako mi dolazi, vatrena kugla mi se skuplja u donjem delu leda i krece ka tvojoj utrobi. Moj ponos kao da se usijava dok se moje seme izliva u tvoju utrobu. Iznenada, vrelina mi potresa telo kao da dodivljavam povratni udar iz tvog tela. Muti mi se pred ocima, pocinjem da rezim, spustam glavu na tvoje rame. Ne pomeram se, svaki pokret kao da mi kida komade mesa. Milujes me po kosi…. Eh, kad bi masta postala stvarnost… Za onu koja voli…

Djevojka upita svog dečka: 'Da li si zaljubljen u mene?' On odgovori:'Ne!'Ona ga upita:'Da li misliš da sam lijepa?'On odgovori:'Ne!' Ona ga opet upita:'Da li sam ja u tvom srcu?'On odgovori:'Ne!'Na kraju ga upita:'Da te napustim da li bi plakao za mnom?'On odgovori:'Ne!' Okrenula se veoma tužna i odlučila da ode od njega. On je na to zagrli i reče joj:'Ja nisam zaljubljen u tebe - JA TE VOLIM!!!! Ja mislim da nisi lijepa - JA MISLIM DA SI PREKRASNA!!! Ti nisi u mom srcu-TI SI MOJE SRCE!!!Ja ne bih plakao kad bi ne ostavila - UMRO BIH!!!' Znali su se 6 mjeseci, prije nego što su prohodali, posavađali su se, ali su se i prije te svađe zbližili još više. Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i počeo plakati. Ubrzo kada je trebala ići na operaciju, kada je trebala ući u avion, nije se ni pozdavio s njom.Kada je došla oporavljena sa operacije nije ga vidjela. Pitala je mamu gdje je. A ona odgovorila:'ZAR NE ZNAŠ KO TI JE DAO SRCE!!'

How would you like it to be whacked hard over the head as a 'sport'!?



Norway and Canada have a new kind of tourism. Killing baby seals. They call it a 'sport'...
You want to call this a sport ?



Is he a sportsman?



Why?



You're our only hope !!!



This barbarism shouldnt be possible in our society..



Dont turn your back on us, we are defenseless



I know these images seem painful for you, but we feel the pain. We are being slaughtered and its going on RIGHT NOW...



What gives him the right to kill us? Who is he to decide about life and death?



What kind of sport is this? I didnt harm anyone. I was just swimming around..



Please help me and my friends...



You cant just ignore these images.. Keeping silent and doing nothing makes you guilty...



Please help us



Please dont leave us alone...



STOP THE KILLING OF SEALS



You can make a statement by
reposting this to get as many people as you can
to repost this.
Bring these murderers to the attention
of world leaders.
Thank you!!!!




Please continue spreading and posting this link around.


WE DEPEND ON YOU TO STOP THIS SLAVERY!!!!

SIGN YOUR NAME HERE TO MAKE THEM STOP!!!!

How would you like it to be whacked hard over the head as a 'sport'!?



Norway and Canada have a new kind of tourism. Killing baby seals. They call it a 'sport'...
You want to call this a sport ?



Is he a sportsman?



Why?



You're our only hope !!!



This barbarism shouldnt be possible in our society..



Dont turn your back on us, we are defenseless



I know these images seem painful for you, but we feel the pain. We are being slaughtered and its going on RIGHT NOW...



What gives him the right to kill us? Who is he to decide about life and death?



What kind of sport is this? I didnt harm anyone. I was just swimming around..



Please help me and my friends...



You cant just ignore these images.. Keeping silent and doing nothing makes you guilty...



Please help us



Please dont leave us alone...



STOP THE KILLING OF SEALS



You can make a statement by
reposting this to get as many people as you can
to repost this.
Bring these murderers to the attention
of world leaders.
Thank you!!!!




Please continue spreading and posting this link around.


WE DEPEND ON YOU TO STOP THIS SLAVERY!!!!

SIGN YOUR NAME HERE TO MAKE THEM STOP!!!!

ponedjeljak, 14.01.2008.

Napokon sam vidjela ekipu. Hvala kurcu. Joj kako su mi falili.
Pogotovo Martina, Petra, Laura, Tea M. One su mi naj naj. A i
naravno i cijeli razred. Heh!!!! Poludila bi inace jos doma sa starcima.
Sta ima novog kod mene? Pa ovako nemam vise decka prekinuli smo
10.01. znaci to je cetvrtak. Ah jbg. Takav je zivot i sta se tu moze.
Onda sam se pofarbala tako da nisam vise ljubicasta i i dem se pirsat
samo neznam jos kad moram se dogovorit sa tipicom koja pirsa. Jedva
cekam. Naravno starci niti neznaju da se idem tako kad vide bit cu mrtva.
Barem ceju meni skratit muke. Haha!!
Ajde idem ja.
Pisat cu postove kad cu imat vremena i kad ce mi se dat.
Necu zaboravit na vas koji znaju citat moje gluposti koje ja pisem.
Ajde pusa!
Ostavljejte koje komentare, ako ce vam se dat.
Pozzzzz !
Pozzzzz!!

četvrtak, 10.01.2008.

Jedva cekam da pocne skola. Zasto? Zato jer
sam u kazni sto nisam prosla polugodiste.
Poludit cu doma stalno moram gledat svoje
jebene glupe starce, jos me stalno tklace uci,uci
a ja njima za inat necu jer me nezele pustit van kreteni.
Osvetit cu se ja njima hehehe jednog ljepog dana.

ponedjeljak, 17.12.2007.

Rihanna: Don't stop the music

please don't stop the music
please don't stop the music
please don't stop the music
please don't stop the music

It's gettin late
I'm making my way over to my favorite place
I gotta get my body moving
shake the stress away
I wasn't looking for nobody when you looked my way
Possible candidate (yeah)


Who knew,
That you'd be up here looking like you do
You're making staying over here impossible
Baby I must say your aura is incredible
If you don't have to go, don't


Do you know what you started
I just came here to party
But now we're rockin on the dancefloor
Acting naughty
Your hands around my waist
Just let the music play
We're hand in hand
Chest to chest
And noe we're tace to face

I wanna take you away
let ecape into the music
DJ let it play
I just can't refuse it
Like the way you do this
Keep on rockin to it
Please don't stop the
Please don't stop the music

I wanna take you away
let escape into the music
DJ let it play
I just can't refuse it
Like the way you do this
Keep on rockin to it
Please don't stop the
Please don't stop the
Please don't stop the music

Baby are you ready cause it's getting close
Don't you feel the passion ready to explode
What goes on between us no one has to know
This is a private show (oh)

Do you know what you started
I just came here to party
But now we're rockin on the dancefloor
Acting naughty
Your hands around my waist
Just let the music play
We're hand in hand
Chest to chest
And now we're face to face

I wanna take you away
lets escape into the music
DJ let in play
I just can't refuse it
Like the way you do this
Keep on rockin to it
Please don't stop the
Please don't stop the music

I wanna take you away
lets escape into the music
Dj let it play
I just can't refuse it
Like the way you do this
Keep on rockin to it
Please don't stop the
Please don't stop the
Please don't stop the music
Please don't stop the music
Please don't stop the music
Please don't stop the music

I wanna take you away
lets escape into the music
DJ let it play
I just can't refuse it
Like the way you do this
Keep on rockin to it
Please don't stop the
please don't stop the music

I wanna take you away
lets escape into the music
Dj let it play
I just can't refuse it
Like the way you do this

Keep on rockin to it
Please don't stop the
Please don't stop the
Please don't stop the music

please don't stop the music
( music music music)

please don't stop the music
(music music music)

please don't stop the music
(music music music)

četvrtak, 13.12.2007.

Zasto me nije bilo na blogu. Pa zato sto mi je net crknuo.
Poludila sam nisam modla ic na net, ma msn, na blog itd.
Da ne nabrajam. Evo sta ima kod mene. Imam decka.
Tipo je zakon, full je dobar prema meni. Di smo se upoznali
na frendovom rođendanu koji je na kraju zadnji sazno da smo
zajedno. Hahaha ali jbg. Ide u istu skolu ko i ja samo sto je on
2 ke. HAHAHAHAHA
Ali nece moc pogledat post koji sam napisala jer sad njemu net ne radi.
HAHAHAHAHAHA
Sad ga zanima sta sam napisala. E bas mu necu rec. Bit cu malo
zlobna. Joj da samo znate sta je jucer bilo u skoli. Ajoj nisam imala
jucer predsat pa smo frendice i ja se nasle kod fontane kod nase skole
pa smo pile i kasnje morale ic malo osamucene u skolu. Lude 100 na sat ali
nema veze. Mene samo sto nije skuzi9o profesor iz pov da sam pila. Dobro
da njije. Hehehehe.
A na marendi smo se cjelo vrijeme smijale ko lude,a da smijemo se i kad ne
pijemo.

subota, 03.11.2007.

A evo skola, izlasci, decki itd da sad ne nabrajam.
Sta sam radila ove dane znaci u cetvrtak sam naravno isla van,
a jucer sam napravila tulum dole kod mora bilo je super bilo
je svega, ali se ne sjecam puno toda sta se desavalo ipak
sam malo popila ipak znate mene luda 100 na sat hahaha.
Danas sam bila doma i ucila za ispite iako mi se nie bas dalo ali
ipak onda sam telefonirala sa jednim keksi tiopom koji je bio na tulumu.
Tip je zakon zajebava se dobar ono sve uglavnom 5. Htjela bi zabrijat sa
njim ali on nezeli samnom jer idemo zajedno u skolu malo jebeno
ali sta ja sad tu mogu takav je zivot. Ipak cu postovat to sto nezeli
bit samnom jer idemo u istu skolu ima svoj razlog i nece ga promjenit.
Bas steta ali jbg mozda cu imat srece drugi put bar se nadam. Sad
se sa njim dopicujem preko msn. Hahahaha ludnica